Zvijezde Reala i Barce i njihovi problemi: Drama kod Cruyffovih
Ako je Di Stefano bio najbolji pedesetih, Pele šezdesetih, sedamdesete godine prošlog stoljeća obilježio je Johan Cruyff. Nizozemca je najbolje opisao upravo argentinski junak gornjih redaka ovog članka: ‘Nije napadač, ali daje mnogo golova, nije ni branič, ali ne izgubi nijednu loptu, a nije ni redatelj, mada gradi igru na svakom dijelu terena. Uvijek doda loptu u interesu suigrača i momčadi’.
Dobitnik Zlatne lopte (Ballon d’Or) 1971, 1972 i 1974, s pravim imenom Hendrik Johannes ‘Johan’ Cruijff odnosno Cruyff, rođen je 1947, godine u kojoj je Di Stefano postao prvak Južne Amerike. Totalni nogomet nizozemskog trenera Rinusa Michelsa, gdje svi igraju sve, gdje braniči napadaju a napadači brane, u orbitu je lansirao sjajnu generaciju amsterdamskog Ajaxa (europski prvaci 1971, 1972 i 1973) i Oranje – nizozemsku reprezentaciju (finalisti SP 1974 i SP 1978, treći na EP 1976). Na čelu s Cruyffom, koji je nakon devet godina lojalnosti Ajaxu (1964-73) 19. kolovoza 1973. za tadašnju rekordnu svotu novca (oko 2 milijuna $) prešao u Barcelonu, gdje ga je čekao njegov ‘nogometni otac’ Michels. Katalonski gigant je na naslov prvaka Španjolske čekao punih 14 godina. Kakva sezona za pamćenje… Ne samo naslov, Katalonci su dočekali i to da je njihov ponos demolirao Real na njihovom stadionu 0:5, a da cijela situacija sa Cruyffom i Barcelonom dobije još veće dimenzije, pobrinuo se Johan nadjenuvši sinu katalonsko ime Jordi.
‘Leteći Nizozemec’ je osim uspješnih asistencija i golova s uspjehom na svakom koraku stvarao i neprijatelje. Karizmatičan, beskompromisan i ekscentričan, kakav je bio, punio je naslovne strane novina i nije prošlo mnogo vremena da je pao u nemilost kod onih trenera (Happel na klupi ‘tulipana’, Weissmüller na klupi ‘blaugrane’), koji nisu podnosili njegovo ponašanje na terenu, u svlačionici ili u javnosti. Narančasti dres zadnji put je nosio 1977, sa samo trideset godina a njegov izostanak sa svjetske smotre 1978 u Argentini, gdje su njegovi suigrači drugi put za redom u finalu ostali praznih ruku (1:3 protiv domaćina) ostao je bez pojašnjenja više od 30 godina. Redale su se različite teorije zavjere. Od toga, da ga je iz reprezentacije isključio selektor Austrijanac Ernst Happel, do toga je podlegao pritisku argentinske vojne hunte koja je u njemu vidjela glavnu opasnost na putu do prvog naslova svjetskih prvaka ‘gauchosa’. so se različne teorije zarote. Sam Cruyff sve je razotkrio u intervjuu za katalonski radio 2008, u kojem je opisao dramo koja se je te 1978 odvijala u kući Cruyffovih u Barceloni.
Cruyff: ‘Na SP u Argentinu nisam išao jer sam nekoliko mjeseci prije doživio dramo, koja je u mnogočemu utjecala na mene i moji obitelj te zauvijek promijenila moj pogled na život uopće i nogomet u njemu. U vilu, u kojoj smo živjeli jaz, žena i naše troje djece jedne su večeri upali naoružani kriminalci. Bio je to strašan šok za sve nas… To nikada neću zaboraviti, tu paniku, galamu, trenutke kada su vezivali mene, suprugu i uplašenu djecu. Kad su mi naslonili pušku u glavu, shvatio sam koje su istinske životne vrijednosti. Dugo nakon toga smo živjeli u strahu. Djecu je u školu pratila policija, četiri mjeseca su u našoj vili boravile skupine agenata a na treninge i utakmice išao sam u pratnji tjelohranitelja. Nisam mogao više sve to da trpim. Želio sam promijeniti život, što zbog obitelji, što zbog sebe. Zato sam odlučio, da ne idem na Svjetsko prvenstvo u Argentini, čak sam razmišljao i da završim karijeru!’
Cruyff i Real Madrid
Nizozemac je bio trn u peti Madriđanima i pristašama režima generala Franca, jer je odbio bijeli dres, mada se je Real sa predsjednikom Ajaxa dogovorio o svim detaljima njegovog prelaska. Nakon Cruyffova prelaska u katalonske redove u igru stupa Španjolski nogometni savez, koji stopira proceduru registracije, zbog čega je Cruyff za Barcelonu zaigrao tek u listopadu, u vrijeme kada je Barca bila na pretposljednjem mjestu ljestvice La Lige. Nakon senzacionalne ‘petarde’ u Madridu Barcelona je pod Cruyffovom komandom zaredala nevjerojatnih 26 utakmica bez poraza, a sam Cruyff postao je meta svih odbrambenih grubijana na španjolskim travnjacima.
Igrati protiv Johana …
Polufinale Kupa Kralja 1977-78. Velika Barcelona protiv malog Deportivo Alavesa. Alaves je prvu utakmicu dobio minimalnom pobjedom 1:0. Revanš na Camp Nou. Nervoza. Pritisak. Za Alaves je tada igrao mlađahni Argentinac Jorge Valdano (kasnije svjetski prvak i sportski direktor ljutog rivala Reala). Nakon jednog od duela između njega i Cruyffa NIzozemac je teatralno protestirao kod suca pa je ovaj dosudio slobodan udarac za domaće. Reakcija Valdana: ‘Na, uzmi loptu i imaj je samo za sebe! (Cruyffu), a onda se obratio i sucu: ‘A sad daj i nama ostalima loptu da možemo odigrati normalnu utakmicu, dok se ‘ovaj’ zabavlja! Najbolje da mu daš i svoju zviždaljku. Ionako je on glavni na ovoj utakmici! Cruyff je, ni ne pogledavši Valdana, reagirao s pitanjem: ‘Momak, kako se zoveš i koliko ti je godina?’, na što je Valdano spremno odgovorio: ‘Jorge Valdano, 22 godine!’ Cruyff mu je samo odbrusio: ‘Sa 22 godine se moraš Cruyffu obraćati sa VI!’ Minutu kasnije Cruyff se je poput metka sjurio u šesnaesterac Alavesa, naravno upravo pod pratnjom Valdana. Cruyff se je majstorski bacio na travu, a sudac odmah svirao jedanaesterac za Barcu. 2:0 i finale (Barcelona je kasnije i osvojila trofej Kupa Kralja), a Cruyff je na odlasku sa igrališta samo namignuo Valdanu …
Nije poznato kako se je drama s otmicom završila, ali ipak je tavršila. Nastavila se je Cruyffova nogometna karijera, jer je zbog nedostatka novca i žudnje za promjenom, Niizozemec otišao preko oceana, u Los Angeles Aztecse, a kasnije i u Washington Diplomatse. Međutim, već 1981. vratio se je nazad na Stari kontinent, prvo na kratko u španjolski Levante, nakon čega je ponovo odjenuo dres matičnog Ajaxa (1981-83). Unatoč osvojenom naslovu i dobrim igrama, u Ajaxu mu nisu htjeli produžiti ugovor. I Johan ne bi bio Johan, da se pretkraj svoje karijere ne bi pobrinuo za još jedan radikalan potez. Zaigrao je, naime, za najljuće Ajaxove rivale – rotterdamski Feyenoord (1983-84) i klubu nakon sušnog desetljeća donio prvi naslov prvaka nizozemske Eredivisie.
Zvijezde Reala i Barce i njihovi problemi: